Vuče, Vuče, bubo lenja

Žao mi je što je Vuk Drašković baš toliko neobrazovan! (“Vijesti” 7.8.2010.) Zašto nikad nije želio da sazna istinu o Nemanjićima? Ima jedan moj tekst objavljen u “Liberalu” prije 15 godina. Posvećen je ondašnjem Novaku Kilibardi i čini mi se današnjem Vuku.

Koliko je Kilibarda prosvijetlio svoju dušu proučavajući istoriju Crne Gore! A Vuk? Ima 64 godine i ništa ne zna o dinastiji Vojislavljevića…”Vuče, Vuče, bubo lenja! Šta će reći pokolenja? Vodio si život buran al’ ostao nekulturan.” 

“Liberal” iz 1995.

“Kako se vođa narodnjaka dr Novak Kilibarda prosuo na posljednjoj Skupštini Crne Gore! Izbi neobuzdana mržnja iz Srbina. Ko da mu je galerija nesvrstanih zemalja kriva što svi Srbi ne žive u jednoj državi. Neka što ne želi da zna (ili stvarno ne zna) ništa o umjetnosti Gabona no što ne vidi Indiju, Egipat. Kako se može ispoljiti ovakva mržnja zbog “Mahabharate” najboljeg svjetskog epa! Da mu je na umu bila samo “Pjesma o kralju Nalu” ili Kalidasina, najveća staroinduska drama “Šakuntale”, ne bi imao onakav nastup. Da ne govorimo o “Oblaku glasonoši”, hinduizmu, budizmu ili egipatskoj književnosti.

Prosto čovjek da ne vjeruje u Kilibardinu titulu doktora književnosti. A to su mu komunisti dali, režim Josipa Broza, na koga on bača drvlje i kamenje.

Vođa “srpskih Spartanaca” u Crnoj Gori, otkad je lansiran, bio je vazda simpatičan ko seoski mudrijaš. Ove rede se proslavio ko pravi guslar. Prešišao je Višnjića (Aćima). Kako ga je zaslijepila silna mržnja prema Josipu Brozu! Bože mili!

Jezikom seoskog mudrijaša kazano: “Zbog moga Ilije ne mogu gledati ni Svetog Iliju.” Ne samo Kilibarda no i ostali srpski nacionalisti ne mogu smisliti Josipa Broza. Nije puštio Srbiju da se izlije iz korita i postane nekadašnje, kratkotrajno, Dušanovo carstvo. Josip je nacionalistima probudio kompleks niže vrijednosti koji su im Turci nabili za vrijeme 500-godišnje okupacije. Tog kompleksa, izgleda, još ne mogu da se oslobode. Nije čudo. Stvarno su bili robovi. Zato oni Crnogorcima, iz stare Crne Gore, ne mogu oprostiti 500-godišnju borbu za slobodu.

Okle Kilibardi, iz Banjana, srpski nacionalni kompleks? Jesu li njegovi bili robovi ili slobodni ljudi?

Skoro sam pronašla spisak državnih poreza i nameta tzv. tekjalifi urfije, koje je Srbija morala plaćati u vrijeme turske okupacije. Idemo redom, polako:

Harač – porez koju su plaćali svi Srbi iznad 10 godina.

Devišerma – danak u krvi plaćan muškom đecom.

Desetina – porez koji su davali vlasnici zemlje.

Mladarina – porez koji je plaćao seljak koji udaje šćer ili ženi sina.

Krvnina – porez kad se u selu nađe ubijen čovjek. Plaćalo se i kad čovjek padne s drveta, utopi se, padne s konja ili kad đevojka rodi kopile pa ga udavi.

Šumarina – porez što stoka ide po carskoj šumi.

Odarina – plaćali oženjeni ljudi što spavaju sa svojim ženama.

Vodalina – kad dođu Turci na konak kod seljaka on je trebao da im voda konje i opanke. 

Čifthak – plaćala svaka oženjena glava.

Ispendža – porez na ličnost. Plaćali svi muškarci.

Derbend – porez koji je plaćalo srpsko stanovništvo za održavanje turskih posada.

Agman – porez na krupnu stoku.

Resmiagman – porez na sitnu stoku.

Žvakalica – kad seljak primi Turčina na konak, i ugosti ga on je morao da mu plati žvakalicu za muku oko jela.

Pravo prve noći – zloupotreba koju su koristile spahije kod naplate mladarine.

Pendžer vergija – porez na prozore, da raja ne bi imala kuće kao Turci.

Askeri vergija – porez koji su plaćali Srbi koji ne služe vojsku.

Nuzul – porez u naturi, za tursku vojsku koja se sprema na pohod.

Mearif – porez koji je skupljan od raje za održavanje turskih škola.

Badž – porez na sve vrste proizvoda.

Ne znaju ljudi istoriju. Nesreća svakog naroda je baš zbog toga. Doktor Kilibarda u Skupštini je pokazao da ne zna ko je kralj Bodin. Nije mu jasno ili neće da zna da je na području današnje Crne Gore u 10.-11. vijeku bila slovenska kraljevina Duklja, kasnije nazvana Zeta.

Zašto neće da znaju spartanski Srbi da je kralj Bodin vladao Raškom i tamo imao dvojicu namjesnika – Marka i Vukana… Kad je kralj Bodin umro 1108. (po Ljetopisu popa Dukljanina) naziv Srbija nije postojao.

Kako caruje neznanje govore činjenice. Nedavno su neznalice Bulevar Blaža Jovanovića nazvale Nemanjinom obalom a jedan dio Titograda – Nemanjin grad. Nemanja je, vele, tu rođen. Nema đe – nako tu. Niko od ozbiljnih istoričara to ne potvrđuje, ali za neznalice je to nebitno. Važno je da neznalice “znaju”. Sprdnja! Samo da su pročitali Domentijana i “Ljetopis popa Dukljanina” ne bi bile tolike neznalice. Samo dvije knjige i prodrla bi nekakva svjetlost u njihove tamne vilajete, od mozgova.

Kad bi neznalica znala kolika je neznalica ne bi bila – neznalica. Bilo bi jasno da je Stefan Nemanja bio čeljade bez iđe ikoga svoga, dok se nije oženio. A prije no što će to biti ova skitnica bez roditelja je učinila sve da se dopadne Vizantiji. Postavljen je za župana u Raškoj, 60-tak godina posle Bodinove smrti.

Uz pomoć silne vizantijske vojske Nemanja je pokorio Duklju jer su Bodinovi nasljednici raskomadali carstvo. Nemanja je palio, sravnjivao sa zemljom, a prethodno opljačkao, naročito primorske gradove Kraljevine Duklje. Samo je Kotor bez otpora otvorio kapije svojega grada pa je Nemanja tu podigao svoj dvor.

Kasnije je njegov sin Vukan upravljao Dukljom. O stravičnim ratovima koje je vodila Vizantija protiv Duklje uz pomoć Sefana Nemanje pisao je čak Rastko (Sveti Sava), treći Nemanjin sin…”

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *