KRITIČAR JE  NEPOŽELJAN  ČOVJEK U CG

Veliki luksuz sam sebi dozvoljavala pišući pozorišne, književne i uopšte društvene kritike. Zbog toga sam godinama bez zaposlenja odnosno novca. Motiv za moje pisanje bio je podizanje nivoa kritičke svijesti. Mislila sam da na to imam pravo jer volim svoj narod. Zbog ljubavi prema svojoj porodici, narodu, zemlji, nakon završenih studija, vratila sam se, iz Beograda, u Crnu Goru. Cijelu svoju mladost, zrelost i evo sad i starost provodim čitajući klasičnu književnost, filosofiju, istoriju, psihologiju, učeći različite jezike; neću govoriti o ogromnom  pozorišnom iskustvu koje je počelo od mojih 5 godina i vrhunskim umjetnicima s kojima sam se družila. Neću pominjati knjige koje sam napisala jer ih u CG preziru vladajući, partijski intelektualci, profesionalni Crnogorci, Srbi i Muslimani  – oni koji su me počeli nazivati ludom kad sam objavila roman „Đe ste Crnogorci ne bilo ve.“ Oni su mi  zatvorili sva vrata institucija, već 10 godina, i poslali me na biro rada. Neću pominjati ni silne konkurse na koje sam se javljala i bila unaprijed odbijena. Samo jedan konkurs moram pomenuti jer je to vrhunska besmislica, to obavještenje koje sam dobila od ministra, preko Uprave za kadrove. Objaviću ga na ovom blogu a može se pogledati i na sledećem linku. O čemu se radi? Ministarstvo kulture tražilo je savjetnika za izdavačku djelatnost, prije 6 godina. Bila sam jedini kandidat, ispunila sve uslove, položila test i molim ljubaznog čitaoca da pročita obavještenje koje objavljujem. Sudila sam se 6 godina; imam 5 presuda Upravnog suda u moju korist  i ništa. Radi se o čistoj diskriminaciji Branislava Mićunovića, aktuelnog ambasadora CG u Beogradu i njegovog nasljednika Pavla Goranovića, aktuelnog poslanika DPS-a. Podnijela sam Opštinskom tužilaštvu krivičnu prijavu protiv ove dvojice jer se radi o krivičnom djelu diskriminacije. Čekam reakciju Ljiljane Klikovac, opštinske obavještenje min kulturetužiteljke.

Kad sam se 20.februara tekuće godine malo pridigla i poslala poruku studentkinji Branislava Mićunovića (pomenuti ambasador) Ani Vukotić,  rediteljki CNP i aktuelnoj direktorici FIAT-a: „Bih da Vas vidim zbog dvije ideje. Kad bi to bilo moguće i đe? Pozdrav Bosiljka Kankaraš“, uslijedio je odgovor pa prepiska koju, istine radi, prenosim. Štamparske i pravopisne greške nijesam ispravljala.

Ana Vukotić: Gospođo Kankaraš, veoma sam iznenađena Vašom porukom, obzirom da u svojim tekstovima veoma nipodaštavate i FIAT i mene lično. O selekciji i projektima FIATa odlučuje Umjetnički savjet zajedno samnom. Princip je da kandidati pošalju prijedloge na mej adresu: fiat2013@live.com Posto razmotrimo prijedloge organizujemo sastanke sa kandidatima čije su ideje zavrijedile pažnju našeg Savjeta. Bez obzira na Vas loš odnos prema meni i FIATu od kada sam ja direktorica, pošaljite prijedloge na mejl i mi cemo ih razmotriti i blagovremeno Vas obavijestiti o odluci. Ana Vukotić

Ja: Baš zbog ovog što ste ispisali treba da se sretnemo.

Ana Vukotić: Ne razumijem te principe. Dobili ste uputstva za aplikaciju. Posaljite mejl s prijedlogom.

Ja: Znam da ćete sve odbiti što pošaljem kao i moj poziv za susret.

Ana Vukotić: Ne znate. Ni, mislite da sve znate. Ali to su Vaši problemi. Sve dobre ideje imaju prolaz na FIATu. Vase predrasude i ratovi koje vodite mene ne dotiču i ne uticu na odluke FIATa.

Ja: Ja nemam probleme sa Vama nego, izgleda, Vi mene pogrešno percipirate.

Ana Vukotić: Percipiram Vaše izjave i tekstove povodom FIATa i mene lično koje objavljujete na porodičnom sajtu. Ili se sad naprasno odricete tih stavova da bi dobili prostor na FIATu. Duhovito je to crnogorsko kratko pamćenje.

Ja: Ničega i nikoga se ne odričem. Tačno je da imam porodični sajt a Vi porodični fiat koga plaćamo svi mi.

Ana Vukotić: Dosli smo do suštine Vaših loših namjera, kao sto sam i ocekivala od takve osobe. Prijatan dan.

Ja: Izvinite što sam pokušala da i ja nešto zaradim. Ne date. Shvatam.

Ana Vukotić: Ne shvatate Vi nista. Zagluseni ste mrznjom, ne znanjem i diletantskim predrasudama. Uzivajte u svojoj psihozi.

Ja: O sebi govorite.  Kupite moju „Śćer“ u knjižari pa ćete viđeti kakve su Vam percepcije.

Ana Vukotić: Moj kredibilitet i licni i profesionalni je neupitan u profesionalnim krugovima dje Vama nema mjesta. I sigurno nijeste adresa do koje mi je stalo i cije misljenje uvazavam. A poznato je i sto o Vama ljudi misle. Ni u kom slucaju ne bih bacila pare na Vasu knjigu. Ovaj razgovor je zavrsen. Steta za Vas sto ste otkrili svoje bijedne stavove.

Ja: Hvala na lijepim riječima.

Ana Vukotić: Nema na čemu.

Ja: Drago mi je što si iskreno pokazala koliko me ne podnosiš.

Ana Vukotić: Gospođo, ko ste Vi da Vas ja podnosim i ne podnosim? Dajete sebi previse značaja, i ovaj razgovor ste od vrlo korektnog i kulturnog početka uspjeli da dovedete do svoga ludila i mrznje prema svemu i svakome. Žao mi je zbog Vas, ja zaista nijesam takva osoba.

Ja: Ti si sujetna i iz ega ne možeš da izađeš.

Ana Vukotić: Gospođo, i ako to nijeste zabranjujem Vam da mi se obraćate nasvaki mogući način. U protivnom prijaviću Vas policiji i Duševnoj bolnici.

Ja: Prijavićeš me policiji?! Blago meni. Pročitaj još jednom gluposti koje si napisala.

Ana Vukotić: Završili smo razgovor.

 

P.S.

Hvala ti, Ana, za iskreno nepoštovanje. Shvatila sam da nema žive kulture u  CG. Samo su bezumnici i kvaziumjetnici odlično organizovani. Povući ću se u svoj kut i ćutati. Dokad, ne znam.

P.S. 27.2.’17.

Ana Vukotić mi je poslala poruku koju neću objaviti iz dva razloga. Opet me je uvjerila da, kad popije, ima dara za neosnovane uvrede i izuzetne gluposti.

Post navigation

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *