Neko je pobrkao Vladimire: dukljanskog i ruskog

Šta će nam Velika srpska saborna crkva na obali Skadarskog jezera, između Malog i Velikog Ostrosa – u Prečistoj Krajinskoj, na ruševinama manastira dukljanskog kneza Vladimira (990-1016)? Šta će Rusi tu sa ikonom Sv.Aleksandra Nevskog, velikog ruskog kneza iz perioda 1252-1263. godine? Zašto je ruska porodica Ušakov tu donijela zvono od 844 kila? Zašto će u ruskom Voronježu, za pomenuti hram, biti napravljena još tri zvona od 5,7 tona? Kakve sve ovo ima veze sa dukljanskom knezom Vladimirom? Jesu li to neke neznalice pobrkale vjekove i vladare? Je li moguće da su pobrkana dva kneza Vladimira, dukljanski i ruski jer su oba živjela u isto vrijeme ali u različitim prostorima?

Obojica su imala posla sa makedonskim carem Samuilom kada je Vizantiju potresala pobuna protiv vizantiskog cara Vasilija II. Ovu pobunu u početku je vodio Varda Sklir a kao razlog je uzet poraz Vasilija II (986. godine) u ratu protiv makedonskog cara Samuila.Svi koji čitaju knjige u Crnoj Gori i Srbiji znaju da je dukljanskog kneza Vladimira  i njegovu zemlju Duklju pokorio Samuilo 997. Ali makedonska vlast nad Dukljom nije dugo trajala. O tome piše u Ljetopisu popa Dukljanina. Vladimir je uspio da povrati samostalnost Duklje a Samuilo mu je dao svoju šćer za ženu. Prijestonica kneza Vladimira bila je na obali Skadarskog jezera između Malog i Velikog Ostrosa. Nasljednik Samuilov, car Vladislav, ubio je kneza Vladimira na prevaru: pozvao ga u Prespu poslavši mu drveni krst kao znak svojih dobrih namjera i iskrenosti. Vladimir je sahranjen u Prespi 1016. godine a njegova žena Kosara, tri godine kasnije prenijela je njegovo tijelo u crkvu Sv.Marije Krajinske. Knez Vladimir proglašen je za sveca u Duklji,Albaniji i Makedoniji. Poslije propasti dinastije Vojislavljevića Duklja je pala pod vlast Nemanjića (oko 1185. godine). Mošti Sv.Vladimira prenešene su u Elbasan. Albanski feudalac Karlo Topija podigao je 1381. u Elbasanu crkvu i tu pohranio mošti Sv.Vladimira. One se i danas tamo nalaze. Krst koji je poslat knezu Vladimiru čuvala je jedna muslimanska porodica u Baru. To je najstarija crnogoska relikvija. U Krajini je i danas prisutan kult Sv.Vladimira. Na planini Rumija, na Trojčin dan, godinama se odvijala i procesija do 2005. godine. Stanoništvo toga kraja, hrišćani(pravoslavci i katolici) i muslimani, iznosili su krst na vrh Rumije. Taj običaj je prekinut jer je Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori, pomoću vojske, na vrh Rumije spuštila metalnu konstrukciju crkve.

Svi koji su čitali knjige o primanju hrišćanstva znaju da je ruska hrišćanska crkva rođena 988. godine onda kada je ruski knez Vladimir prihvatio hrišćanstvo i sam se krstio. Te godine su došli misionari iz Vizantije i u rijeci Dnjepar, na ulazu u Kijev, krstili na hiljade Vladimirovih podanika. Inače, ruski knez Vladimir je vanbračno dijete kneza Svajtoslava i služavke iz pratnje Vladimirove babe Olge.

Dok je dukljanski knez Vladimir bio za života pravi mučenik, ljubeći jednu ženu i jednu zemlju, ruski Vladimir bio je nezasit i razvratan. U ’Povijesti o proteklim vremenima’ piše: ’’Vladimir se bješe prepustio ljubavi i ženama“, njegova zakonita žena mu je dala četiri sina i dvije kćeri; sa Grkinjom je imao Svjatopolka; sa Bugarkom Borisa i Gleba. Te imaše trista konkubina u Višegorodu, trista u Bjelogorodu, dvjesta u Berestovu. Nezasit u razvratu zavodio je udate žene,silovao djevojke…’’.

Vladimir ruski je pred kraj života imao teške trenutke ’’i to zahvaljujući sukobima u njegovoj mnogobrojnoj porodici,što i nije čudno budući da je prije krštenja imao, po Ljetopisu, nekoliko stotina žena. Ti sukobi su došli do tog stepena da je on čak protiv sina Jaroslava spremao ratni pohod. Razlog je bio u odbijanju Novgoroda, u kojem je Jaroslav kneževao, da Kijevu plaća danak 1014.godine’’. Baš kad je želio da pokrene vojsku smrt ga je spriječila 15. jula 1015. godine. Sahranjen je u Desjatinskoj crkvi (prva kamena crkva u Rusiji završena 996.godine) a kanonizovan je dvjesta godina kasnije. Pošto je živio prije velikog rascjepa dviju crkava (1054. godina) priznat je i za svetitelja Rimske crkve.

Kakva je ovo država Crna Gora kad je dozvolila da Srpska crkva u Crnoj Gori i dukljanskog svetitelja “pretvori“ u srpskog kneza i sveca?

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *