“Daleko u nama”

Rabindranat Tagore
DALEKO U NAMA
(stihove iz „Gradinara“ prilagodila pozornici Bosiljka Kankaraš)

PAROVI:
HERA I ISAK
ESMA I GRADINAR
TEA I ADAM
VIOLINISTA ILI GITARISTA ILI KLARINETISTA

Njih tri sjede na ruševinama nekog starog grada. Čuje se zvuk violine ili klarineta ili gitare.

HERA: Talasi se osmjehuju
i šapuću jedan drugom, samo radi igre.

ESMA: To je igra davanja i odricanja.

TEA: Otkrivanja i ponovnog skrivanja.

ESMA: Ljubav se mora odreći svoje igre
da okusi patnju i uzdigne se k nebu suza.

HERA: Đe je sunčana, zelena obala?
Umor se obavija oko mene
kao ruke žedne ljubavi.
TEA: Zar noć ne svira svoju svirku sna
pred tvojim vratima?

HERA: San je pokrio zemlji oči
prstima svojim.
Utišala su se gnijezda vrana,
umukao i šapat bambusovog lišća.
Ja nijesam ničiji gost
na kraju ovog dana (ugledala je ADAMA).
Mladiću, hajde k nama! (Prilazi mu)
Hajde k nama i kaži na iskreno
zašto je ludilo u tvojim očima?

ADAM: Ne znam kakvo sam vino pio
od divljega maka

HERA: Tajnu svoga srca
ne zadrži za se prijatelju!
Kaži je meni krišom,
samo meni

ADAM: Jedni idu dalje svojim putem
a jedni oklijevaju
Jedni su slobodni
a drugi okovani.
Moje su noge sustale
pod teretom moga srca.
Straćio sam svoje dane i noći
u društvu trezvenih, mudrih sisjeda.
Mnogo znanja osijedilo mi kosu,
mnogo bdijenja pomutilo mi pogled.
Godinama sam pabirčio među stvarima
i gomilao parčad i tralje.

HERA (ubjeđuje ga):
Hajde k nama
i misli će tvoje izlećeti
iz tvojih tamnih očiju

ADAM: Smrvi ih i igraj po njima
I zavitlaj sve u vjetar( ide ka đevojkama)

HERA: O, ludače, divna pijanico!

ADAM: Neću se više ponositi znanjem
i sudom svojim o dobru i zlu.
Razbiću sud śećanja
Prosuću posljednje kapi suza
Okupaću se u pjeni rujno bisernog vina
i razvedriti svoj smijeh
i namjerno ću razderati obrazinu
staloženog građanina

HERA: Znam da je najveća mudrost
pijan u ponor otići

ADAM: I zavjetovaću se
da ću biti bez dostojanstva
i pijan u ponor otići

(Adam je u društvu đevojaka)

MUZIČKI PREDAH – čuje se i vidi muzičar koji svira

TEA (govori ADAMU): Na usnama tvojim
kradom drhti osmijeh
(ADAM ćuti i gleda je)

TEA: Glas se izgubio u ćutanju?

ESMA: Kao pijana pčela
u lotosovom cvijetu

ADAM: Ko je tome kriv?

TEA: Pitaj one oči
koje kuju mračne zavjere

TEA i ADAM se izdvajaju, uz malo jaču muziku.

ESMA (govori HERI):
Često se čudim
đe leže skrivene međe saznanja
između čovjeka i životinje
čije srce ne zna da govori

HERA: Kroz koji je pravi raj,
jednog dalekog jutra,
svjetskog stvaranja,
proticala skromna staza
na kojoj se njihova srca susretoše?

TEA: Tragovi njihovog vjernog koračanja
nijesu utrti
mada je njihovo srodstvo zaboravljeno.
Gleda u ADAMA i govori mu:
Ne lutaj iz riječi u ćutanje.
ADAM: śećam se jednog dana iz svog đetinjstva
kad sam puštio čunić od hartije,
u jarak da plovi.
Bio je vlažan julski dan
a ja sam bio sam.
Puštio sam svoj čunić od hartije
u jarak da plovi.
Odjednom se počeše gomilati burni oblaci.
Vjetar je duvao na mahove
i kiša je pljuštala.
Potočići prljave vode jurnuše,
rječica nabuja i moj čunić potonu.
Gorko sam mislio
da je vihor jedino došao
da razori moju sreću

ESMA: Ideš sumračnom stazom jednog sna
Na pozornici se pojavljuje putnik – GRADINAR

HERA: Kakav neobuzdani oganj gori u tvojim očima.
Kakvu si čarobnu, strašnu riječ
pročitao na zvijezdama nebeskim?

GRADINAR ĆUTI

HERA: Ako ti nije stalo do veselih gozbi,
ako ti treba mira, pogasićemo svoja svjetla
i naše će harfe umuknuti

ESMA: śeđećemo mirno u mraku,
u šapatu lišća
a umorni će mjesec
prosipati blijede zrake (prilazi mu)

ESMA: O, putniče!
kakav te nesani duh
dodirnuo iz srca ponoći?
GRADINAR: Dok vi dolazite
i kupujete na trgu
i vraćate se doma natovareni robom,
mene dodirnu draž
vjetrova bez zavičaja.
Oslobodio sam srce briga.
Sve što sam imao ostavio sam daleko za sobom.
Sad jurim preko humova i dolina.
Krstarim kroz bezimene zemlje
goneći zlatnog jelena.
Gonim zlatnog jelena.
Smijte mi se prijatelji
ali ja jurim za utvarom koja me začikava.
Jurim preko humova i dolina.
Prokrstario sam bezimene zemlje
goneći zlatnog jelena

HERA: Išao je jednom neki ludak
da traži kamen mudrosti
Kosa mu je bila razbarušena,
poblijeđela od sunca
i pokrivena prašinom.
Bio je mršav kao sijenka
stisnutih usana
kao zatvorene vratnice njegovog srca,
upaljenih očiju, kao svjetlost svica
koji traži svoga druga

ESMA: Pred njim je rikao beskrajni okean.
Brbljivi talasi ćaskašu neprestano
o skrivenim blagima,
rugajući se bezumlju
koje ne razumije šta oni misle.
Može biti da mu više nije preostala nikakva nada,
pa, ipak, nije htio odmora
jer mu je traženje postalo život

TEA: I kao što okean uvijek
k nebu podiže svoje ruke za nedokučivim
I kao što zvijezde kruže u krug
a traže ipak metu koja je nedostižna.
Isto je tako išao ovaj ludak,
usamljenom obalom,
da traži kamen mudrosti

HERA: Jednoga dana dođe k njemu seljanče
i zapita ga:
„Odkuda ti zlatan lanac oko pasa?“

ESMA: Ludak se zapanji
lanac koji nekad bijaše gvozden
bješe zaista zlato
Dakle ne bješe san
ali on nije znao
kada se preinačio

Muzičar svira stopljen sa instrumentom. Samo je on osvijetljen

HERA: Zatišje vjetrova prijeti burom
niski oblaci na zapadu
ne slute ništa dobro
TEA: Umukla rijeka čeka na vjetar

HERA (ustaje): Žurim da je pređem
prije nego što me zatekne noć

ADAM: Ogrni me purpurnim plaštom

HERA: Naš je žižak treperio
na večernjem vjetru i ugasio se

(Ugledala je prośaka Isaka i ide prema njemu)

HERA:Kraj puta pod drvetom śedi prośak

ISAK: Dođi sa svojim školjkama
u zasviraj mi u budnoj noći.
Sve što daje tvoja darežljiva ruka
primam, inače, ne molim nizašta

HERA: Da, da, poznajem te skromni prośače
tražiš sve što neko ima

ISAK: Ako ima za mene,
koji izgubljeni cvijetak
ponijeću ga u svom srcu
HERA: Ali ako ima trnja?

ISAK: Trpjeću

HERA: Da, da, poznajem te skromni prosjače
tražiš sve što neko ima
Na drugom kraju pozornice su ESMA i GRADINAR, TEA i ADAM

TEA (govori ADAMU):
Neka se ljubav istopi u uspomeni
a bol u pjesmi

ADAM: Vjeruj ljubavi i onda kada zadaje bol.
Ne zatvaraj svoje srce
TEA: Ah, ne prijatelju
tvoje su riječi mračne
ne mogu ih razumjetiji

ADAM: Radost je osjetljiva kao kap rose
dok se smije već umire
Ali, jad je jak i žilav
Pušti ljubav punu jada
neka bdi u očima tvojim.

TEA: Ah, ne, prijatelju
tvoje su riječi mračne
Ne mogu ih razumijeti

Prilazi im ISAK i obraća se

ISAK: Treba li sve da propustim
i da samo blenem
za onom jednom
što mi okrenu leđa?

ADAM: Mudrac me opominje
da je život samo kap rose
na lotosovom cvijetu
ISAK: Treba li sve da propustim
i da samo blenem
za onom jednom
što mi okrenu leđa?

TEA: To bi bilo i glupo i ludo
jer je vrijeme kratko
Prospi po zemlji
svoje slatke poljupce
ADAM: Ne podiži ruke svoje u praznin
za stvarima izvan nade

Čuje se muzika na koju ISAK odgovara

ISAK: Ako moraš u bezumlju
da skačeš u svoju smrt
o dođi, dođi na moje jezero.
Jezero je moje svježe i bezdano
crno kao sam bez snova.
Dođi, o dođi na moje jezero
ako hoćeš da utoneš u svoju smrt

HERA: Tvoj dah dopire do mene
i došaptava mi nemoguće nade
O dragane, srce je moje samo tu
da se daruje jednom suzom, jednom pjesmom
(prilazi ISAKU)

ISAK: Čeznem da ti kažem najdublje riječi
koje ti imam reći ali se ne usuđujem
strahujući da bi mi se mogla nasmijati
Polako uzimam bol svoj
strahujući da bi to mogla ti učiniti

HERA: Govori mi dragane
kaži mi rječima što si pjevao.
Noć je tamna,
zvijezde se izgubiše u oblacima.
Vjetar uzdiše kroz lišće
Razdriješiću svoju kosu.
Moj plavi ogrtač priljubiće se uz mene kao noć.
Kada se tvoje riječi završe
sjeđećemo mirno i ćutati.
Samo će drveće u mraku šaputati
Noć će izblijeđeti.
Dan će osvanuti.
I mi ćemo se pogledati u oči
i poći svako svojim putem.
ISAK: Zašto izabra mene
i otuđi me od skrovišta običnog života?
Druge su žene uvijek iste.
Nijedna nije pogledala u dubinu svojeg srca
Nijedna ne zna svoju sopstvenu tajnu

HERA:Kada śedim na svojem čardaku
i osluškujem tvoje korake
ne šumi lišće na drveću.
U rijeci miruje voda
kao mač na koljenima uspavanog stražara

ISAK: Ti si večernji oblak
koji bludi nebom mojih snova.

Vezao sam te dragana
i uhvatio u mrežu svoje svirke

(HERA i ISAK ostaju zagrljeni a tu blizu njih je sukob ESME i GRADINARA)

GRADINAR: Ne idi dragana bez zbogom!
Probdio sam svu noć
i moje su oči otežale od sna.
Bojim se ako zaspim
da ću te izgubiti

ESMA: Poznajem, poznajem lukavstvo tvoje

GRADINAR: Da te ne bih ocijenio
izmičeš mi na hiljadu strana
ESMA (rječito ćuti)

GRADINAR: Tvoj prohtjev je veći
od prohtjeva drugih, zato ćutiš

ESMA: Nikad ne kažeš riječ koju bi trebalo

GRADINAR (prilazi joj) Podigni oči!

ESMA: Odlazi, ostavi me!
Ne pomaže ti ništa!

(Okeću leđa jedno drugom. Muzika prati taj razlaz. Svjetlost se usmjerava ka TEI, HERI i ISAKU)

TEA: Mislim na onaj vjetroviti martovski dan

(HERA i ISAK je tješe)

HERA: Ne prozbori ni riječ sa njim
ako si sramežljiva

ISAK: Neka narukvice tvoje ne zvekeću
kada ga uvodiš u sobu
sa žiškom u ruci

HERA: Navuci veo preko lica
ako drugačije ne možeš

TEA: I dem i gubim svoj put.
Tražim ono što ne mogu postići
a postižem što ne tražim

HERA: Uhvaćena si kao ptica koja je zalutala.

TEA: Ja mogu samo svoje suze da utrem
i da izmijenim melodiju svoje pjesme.
Hrabro je poželjeti sreću svome bolu
i biti riješen
ne dopustiti nikom da te tješi

(ADAM im lagano prilazi i obraća se TEI)

ADAM: Čuj me, o ptico moja, čuj me,
ne sklapaj svoja krila!
Cvijet vene i umire ali ko ga nosi
ne mora da žali za njim vječito
TEA: Ne gledaj me prezrivo iz daljine.
Povući ću se u svoj kut
i sjeđeti u mraku.
Odvrati svoje lice od mene, dragane!
I oprosti mi bol moj
Uhvaćena sam kao ptica koja je zalutala.
Otkako se potreslo srce moje
izgubilo je svo veo i ogoljelo.
Pokrij ga svojim sažaljenjem dragane!
I oprosti mi moju ljubav.
Ako me ne možeš voljeti, dragane,
oprosti mi bol moj

ADAM: Ne, prijatelji, kažite šta hoćete!
Nikada ja neću postati pustinjak
ako se i ona ne zavjetuje sa mnom.
Nikada neću ostaviti ognjište svoje i dom svoj,
pa se povući u osamu šumsku,
ako ne odjekne veseli kikot iz njenoga hlada
i ne zalepršaju se na vjetru
skutovi kabanice boje šafranove

TEA: Je li sve to istina, dragane,
je li sve to istina?

ADAM: Ti koja žnješ moje večernje pjesme
ti koja obitavaš u mojim usamljenim snovima,
stalna gošćo moga pogleda,
vezao sam te sjenkom svoje strasti.

TEA: Danas je praznik duhova…

ADAM: koji ne znaju kada će umrijeti
TEA:Ruke nam se obavijaju,
oči nam se upijaju.
Tako počinje povijest naših srdaca

TEA i ADAM zagrljeni šetaju i nailaze na ESMU i GRADINARA. Tu se zaustavljaju.Zvuci muzike koja govori da je sve u jednom i da je sve iz jednog. Prilaze HERA i ISAK. Napravljen je krug i svi govore stihove jedne pjesme koja je zajednička svim ljudima na planeti Zemlji.

ESMA: Bio je suton i žižak ne bješe upaljen.
Ne misleći ništa plela sam kosu svoju.
Mladi putnik dođe na kolima svojim
u žaru sunca na zalasku.
Konji su mu bili u pjeni
i haljine njegove pokrivala je prašina.
On priđe mojim vratima i upita umornim glasom:

TEA: “Đe je ona?“
Ophrvana stidom nijesam mogla reći:
„Ona, to sam ja, umorni putniče, ona to sam ja.“
Zašto me gledaš tako čudno?
Znam dobro da ogrlicu moju nijsi podigao.
Znam da su je točkovi smrvili i ostavili
crveni trag u prašini
(Muzički predah)

HERA: Praskozorje spava iza mraćnih drumova
Zvijezde zaustavljaju dah i broje sate
Život se naginje zalasku svoga sunca.
Dovršite svoju posljednju pjesmu pa da se raziđemo

ADAM: U kavezu je bila pitoma ptica
a slobodna ptica bila je u gori.
Kad je došlo vrijeme susretoše se.
Tako je htio usud
ISAK: Slobodna ptica pjeva: „O draga, vinimo se u goru.“
Ptica u kavezu cvrkuće:“Hajde da živimo zajedno u kavezu.“
Slobodna ptica kliče:“Đe je prostora za rešetkom da se rašire
krila?“
„Avaj“-vapije ptica u kavezu:“Đe ću se u oblacima odmoriti bez
šipke?“

GRADINAR: Slobodna ptica kliče:“Miljeno moje, otpjevaj mi pjesmu
dubrava.“
Ptica u kavezu veli:“śedi do mene da te naučim govoru
mudraca“

ADAM: Šumska ptica kliče:“Ne, ne! Pjesme se ne mogu nikada
naučiti
Ptica u kavezu veli:“Teško meni!Zaboravila sam pjesmu
dubrava“

HERA: Njihova je ljubav žarka, puna žudnje,
ali one ne mogu nikada da lete krilo uz krilo.
Kroz rešetku na kavezu gledaju se i uzalud trude da se
upoznaju
TEA: Zaboravljam, zaboravljam uvijek da nemam krila za lećenje,
da sam prikovana za ovo parče zemlje,
za vječita vremena.
Nespokojna sam.
Putnik sam u svome srcu.
U sunčanoj magli oklijevajućih časova
kako je silno tvoje priviđenje u plavetnilu nebesnom!

GRADINAR: O, veliki drugi svijete! (okreće lice prema ESMI)
ESMA: Svečanost je prošla
i sve su me sluge ostavile.
Šta ćeš ti tako dockan?

(Osvijetljeni su ESMA i GRADINAR uz prisustvo muzičke podloge)

GRADINAR: Pošto si druge otpustila
došao je moj čas.
Došao sam da te pitam
šta ima tvoj poslednji rob da uradi?

ESMA: Šta možeš da očekuješ ovako pozno?

GRADINAR: Učini me gradinarom svoga cvjetnjaka

ESMA: Kakva ludost!

GRADINAR: Hoću da napustim svoj stari posao.
Baciću mač i koplje u prašinu.
Ne šalji me više na daleke dvore,
ne kreći me u nove pobjede.
Učini me gradinarom svoga cvjetnjaka
ESMA: Koje bi ti bile dužnosti?

GRADINAR: Da te služim u dokolici.
Održavaću svježu travu na tvom putu,
kojim jutrom šećeš
i đe sumorno cvijeće pri svakom tvom koraku
klicanjem pozdravlja stopala tvoja.
Ljuljaću te na ljuljašci u hladu saptaparne
kroz čije će se lišće probijati ran mjesec
da cjeliva rub haljina tvojih.
Puniću ti mirisnim uljem kandilo
kraj postelje
i čudnim ću ti slikama šarati podnožje
pastom od šafrana i sandala

ESMA: A kakva će ti biti nagrada?

GRADINAR: Da smijem držati tvoje šačice male
kao nježne lotosove pupoljke
i preko članaka nogu tvojih
navlačiti cvjetne lance;
da ti smijem tabane obojiti
crvenim sokom ašokovog cvijeta
i poljupcima otrti trun prašine
koji na njima možda oklijeva

ESMA (pruža ruke prema njemu) Slugo moja, tvoja molba je uslišena,
bićeš gradinar moga cvjetnjaka (GRADINAR je zagrlio, ostali ih zadivljeno gledaju)

Muzika naglašava blagosloven trenutak

ISAK: Oblaci jure nebom kao da bježe od pobjednika (grli HERU)

HERA: Ruke nam se obavijaju, oči nam se upijaju
tako počinje povijest naših srdaca

ADAM: Naša krv ključa,
naše oči plamte,
grabeći poljupce koji bi se izgubili
kada bismo dangubili (grli TEU)

TEA: Slatka je ljepota
jer igra po istoj veseloj ariji
kao i naš život

(MUZIKA OBJAVLJUJE KRAJ)

 

 

 

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *